Ovaj naziv mosta, kao i sama latinska izreka “Požuri, polako”često me natjera na razmišljanje i preispitivanje same sebe. Koliko puta samo želim završiti dnevne obaveze, samo da mi iste što prije ispadnu iz ruku, koliko puta pomislim, joj jedva čekam vikend. Ne razmišljajući o činjenici da imam cijelih 5 dana ispred sebe da ih pretvorim u bajku, da imam 5 dana ispred sebe da nekoga usrećim i obradujem. Zašto želimo krasti našim životima dane i trenutke? Zašto želimo prolaznost? Zašto uvijek nešto čekamo, vikende, ljeto, sunce, ljubav, sreću? Zašto polaganim ali sigurnim korakom ne prolazimo kroz život uzimajući samo ono najbolje iz njega?
Ja sam danas odlučila da neću čekati zubato sunce da napravim dobre fotografije, odlučila sam da ću zanemariti promrzle ruke, jer nema ljepšeg osjećaja nego kada ih onako ledene Burčo zagrli i ugrije.
Uživajmo danas, ne čekajmo sutra, možda to sutra ne bude onoliko lijepo koliko smo željeli.
Šešir – Stradivarius
Košulja – Esprit
Suknja – Bershka
Čarape – Penti
Čizme – Office shoes
Torba – Parfois
Kaput – No name
Šal – Primark
Sat – Esprit
Nakit – No name
mademoiselle 0101 