Tematuša

Tematuša: Sude nam neki mnogo nekompetentni ljudi

Ovaj petak je meni bio nedjelja, do 14.00h sam završila sve obaveze i bila kući, mrtva umorna i sjetih se, da trebam izbaciti post, razmišjajući da li da se bacim na fotkanje ruževa za zimu i make up lookova, ili da se zarovim u stare foldere sa slikama iz Istanbula, te da vam napravim vodič kroz Istanbul u 6 epizoda, daaa, dobro ste pročitali, čak 6 postova spremam i oni će ići jedan za drugim svaki dan, samo dok nađem vremena da sve to lijepo kompletiram.  Obje varijante su pale u vodu nakon što pročitah par nečijih izjava.
Odluka je na kraju konačno pala, apropo opet moje omiljene društvene mreže, te svih dešavanja u svijetu poslijednjih dana, potpuno isfrustrirana, odlučih napisati i svoj komentar, da ostane, da ga pročitaju tačno oni koji trebaju i da se pronađu u njemu.

Zaista nisam željela i ne želim nikakve negativne teme na mom blogu, ali za Boga miloga šta se sa narodom i onom čudnom spravicom koju imamo među ušima dešava ?
Kada smo postali ovoliko zadrti i nepismeni? Posebno oni kojima uz ime piše da su pismeni, a u ovoj 2016. godini i dalje ne znaju koristiti Google i pitati čovjeka je li pravilno ladica ili latica, slikavati ili slikati, printeva ili printova. Sve te male stvari koje mi svakodnevno bodu oči nerijetko prešutim, jer kako ja mogu znati šta je nju ili njega natjeralo u tom momentu da se izrazi tako. Neću biti površna iako bih nekad trebala, ali ona/on je dobra osoba iako je pismeno nepismena.
Od kad jedan mali čovjek ima pravo da sudi nekome?
Kao što i sam naziv posta kaže, pretjerano ste (smo) nekompetentni.
Najviše od svega me ljuti taj čovjekov ego, koji ga tjera da misli da je superiorniji. Malo zbog Mahira, malo zbog terorista, malo zbog nekih svakodnevnih slatkih momenata koji bi trebali donijeti sitnu radost i osmijeh na lice, ali ne, uvijek se tu nađe neki partipuper koji će sve to lijepo upropastiti. Neću pričati o Mahiru i politici i miru u svijetu iako bih imala svašta za reći, tu puštam druge da sude, i da needukovano i bez ikakvog istraživanja komentarišu.
A komentarisanje (čitaj mahalanje) je najveći problem današnjeg društva, svako će prije pogledati u opalo lišće u komšijinoj avliji prije nego što očisti svoje.
Svako će si dati za pravo da izvrijeđa i blati nekoga po društvenim mrežama, svako će pomisliti da je superiorniji zbog broja (kupljenih) followera, čemu to ? Kakvi smo to postali ?
Na sva zvona čujem, čitam, gledam kako svako malo neko nekoga kopira, oh Bože, neko je uslikao isto drvo kao i ja, to je inače veoma bitno u životu.
Pominju stid i sram! A gdje je tebi stid i sram ? Gdje ti je zdrav razum? Sjedni, sam sa sobom i razmisli o sebi, svojim postupcima i onome, čime sam ja to zaslužio ?
Ja sam opet s jedne strane neki x faktor, šutjet ću, ali direktno udarati tamo gdje boli kada mi staneš na zub, a pri tom sudim samoj sebi! Ipak, šutnja je zlato!
Otvorim aplikaciju pinterest, i primjetim kako sam svaku sliku negdje već vidjela, pa da, vidjela sam na instagramu, i bude mi toplo oko srca jer se koriste stvari koje ljude tjeraju na pozitivu, pa makar to bili i oni božurovi na stolu, motivisali su onu zlatokosu djevojku da ih kupi, da joj izmame osmijeh na lice, da obezbijede užinu ili doručak onome ko ih je prodao i da oboje dan onim drugim djevojkama koje je prate i gledaju šta radi, da mogu i one tako nekad sebi uljepšati dan ili nekome drugome. Bude mi lijepo što uz neke pozitivne fotografije barem na trenutak zaboravimo na sve životne nedaće, na lošu politiku, plate, na loše ljude koji nas okružuju, te se potpuno okenemo tom bijelom i rozom božuru koji rajski mirišu.

Što su nam duše ovoliko prljave a sve što činimo po cijele dane jeste pričanje o tome koliko smo dobar čovjek.
Blaženi osmijeh i umijeće manipulisanja i ubijeđivanja drugih da si dobar te ne čini dobrim.
To što si podijelio priču na svom fejsbuku o Mahiru ne znači da ti istinski žališ za njim, ne moraš ni žaliti, nismo svi isti! Ali iako žališ, ne znači da onaj koji nije tu istu priču podijelio žali manje, ili više. Dječaka nema, pomoli se za njegovu dušu, on od facebook-a nema ništa.
Hvala Mu jer nismo svi isti, i ne razmišljamo isto!
Ali hvala Mu i na razumu, a na nama je da taj isti hranimo i unaprijeđujemo, često umjesto tog unaprijeđenja vidim samo šupljinu, našminkanu svakodnevnicu i ništa iskreno, a trudim se razumjeti, trudim se iz petinih žila razumjeti zašto ona nju blati, zašto je degradira i zašto je  osuđujućim pogledom punim mržnje gleda, misleći u sebi da je bolja.
Ti valjda kupljeni followeri joj rekoše da je bolja. A da se samo miran san i sreća mogu kupiti, niko ne bi imao vremena za te društvene mreže i toliko mahalanja po istim.
U paralelnom univerzumu, sve doktorice bi trebale pisati sastave o onim drugim doktoricama, kopira me tim istim receptom i bijelim mantilom.
21.vijek je nemoj reći da si čovjek, radi na sebi i budi čovjek.
Okreni leđa sujeti!
Sreća je lijepa i lijepo stoji svim očima!
Tvoje srce čini tvoje oči sjajnima i lijepima!
Izaberi tu sreću svaki dan, probudi se i reci sebi da ćeš danas gledati samo svoju baštu, da nećeš virnuti u komšijinu, da nećeš osuditi djevojku za šalterom jer je nervozna, jer ne znaš razlog te nervoze. Svi preletimo, pa kažemo da bismo mi to bolje da smo na tom njenom mjestu, a NE ZNAŠ je li doživjela jutros porodičnu tragediju, jesu li joj nalazi uredni i NE ZNAŠ ZBOG ČEGA JE NEKO TAKAV KAKAV JESTE!

Izaberi da budeš sretan zbog sebe, zbog ljudi koji te vole, i nikada nemoj pomisliti da si bolji, ne dozvoli taj luksuz sebi, jer taj luksuz nije ni za koga.
Onaj gore, naš, ma kako ga ko zvao zna šta je u srcima i glavama, TI NE ZNAŠ.
Ali izaberi svako jutro sreću!
Nemoj čekati ponedjeljak ili sutra, već sad svoju kožu i srce nosi na najbolji mogući način, neka ti je komotna i stilizovana po tebi, a ne prema onome kako bi neko želio. Neko ko nam čak nije ni bitan.
Srce nije budala, ne da ono da te život pregazi, budi mu drug i batali tu šminku kojom crtaš život i misliš da zavaravaš druge i uvjeravaš ih da si sretan, a da li si ?
Zašto je uopće bitno da drugi misle da smo sretni, pa često s tom šminkom i zaspemo, ne znajući da je bora koja je došla ujutro s njom gora od krivice poslije pogrešnog poljupca, jer smo sebi slagali, jer sebe lažemo!

Život je jedan, živi ga Fikreta, ali po svojim pravilima !

 

 

Advertisements

4 thoughts on “Tematuša: Sude nam neki mnogo nekompetentni ljudi

  1. Znaš kako ide: Ne razumijem, dakle najglasniji sam 😀
    Što se ‘kopiranja’ tiče, to je toliko jadan pojam. Ne znam, ja sam uvijek na to gledala drugačije, i pozitivnije: ako primjetim da neko reproducira moju ideju / kreaciju šta god, ne osjećam se oštećeno uopće, naprotiv – sretna sam jer sam možda tamo nekome poslužila kao inspiracija. Šta nam vrijedi nešto što stvorimo ako to niko ne prepozna? Ako nikoga ne dotakne? Ako nikoga ne inspiriše? Ne razumijem.
    Takve stvari te ne trebaju doticati (rekoh to i iznervirah se) … na takve mikro duše ne trebaš obraćati pažnju. Meni su tvoj blog, instagram i FB profil riznica dobrih vibracija, inspiracija da i ja nekoga ujutro zaspamam u news feedu nečime pozitivnim (kopiram te ahahahaha). To su ljudi bez stvarnog kvaliteta i konstantno misle da otkrivaju toplu vodu … dok su i sami same kopije kopija. Svi smo, i prava umjetnost je pronaći sredinu i biti originalna kopija. Ti si originalna i zato mi se sviđaš. I zato jedva čekam da pripremiš i podijeliš sa nama turu kroz Istanbul.

    Like

  2. Ma kako se samo usuđuje slikati isto drvo kao ti?!

    Znaš kako kažu, kod susjeda je trava zelenija, al mnogo češće – kod susjeda ima više lišća nego kod mene.
    Mnogi se nalaze suditi svima zbog svega, misle da su superiorniji ali u stvarnosti je suprotno. Imam običaj reći – ako imaš toliko toga da na nekome prokomentiraš ili osuđuješ onda imaš više problema od osobe koju komentiraš. Na takve se ne treba obazirati, ali uvijek se nađe neko sranje (pardon my french) koje nas pogodi pa moramo reagirati.
    U potpunosti se slažem da treba izabrati da budeš sretan radi sebe, jer ti onda neće padati na pamet gluposti poput puno lišća u susjedovom vrtu 🙂

    Like

  3. Život je jedan, živi ga Fikreta, ali po svojim pravilima !
    Lepo si ti sve ovo napisala, meni se zaista veoma dopalo 🙂

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s